Hrvatske autoceste nedavno su izgubile sudski spor sa svojim bivšim djelatnikom, nekad blagajnikom na naplatnim kućicama u Dugopolju gdje su ga inspektori skidali do gola kako bi mu otkrili "višak" novca od naplate cestarine. Tijekom suđenja na površinu su isplivali brojni zanimljivi detalji o načinu rada u HAC-u kao što je onaj da su radnici od svoje plaće podmirivali prolaske policijskih presretača kroz naplatu. Sudska presuda pod prijetnjom ovrhe HAC-u nalaže da radnika vrati na staro radno mjesto s kojeg je maknut prije tri i pol godine te da mu vrate iznos nezakonito skinut s plaće.

Presretači na račun radnika

Spor blagajnika s poslodavcem nastao je kada je tužio tvrtku zbog nezakonitog umanjivanja plaće. Riječ je o slučajevima policijskih presretača koji ne plaćaju cestarinu, a nemaju policijske oznake i na kamerama izgledaju kao svako drugo vozilo. Blagajnici su takva vozila morali puštati, ali je HAC za te prolaske radnicima umanjivao plaće, i to za svaki takav prelazak, tada maksimalnu cestarinu od 157 kuna. Zbog toga je djelatnik odlučio tužiti HAC, a nakon toga uslijedile su kontrole na njegovu radnome mjestu. U jednom navratu, požalio se sudu, do njegove naplatne kućice došli su kombiji iz kojih je izašlo desetak nepoznatih muškaraca, predstavljajući se kao kontrolori. Odveli su ga u sobu gdje se morao skinuti u gaće kako bi mu pronašli eventualni višak, a sve je trajalo više od četiri sata. No novac ni tom ni sljedećim prilikama kod njega nije pronađen. Konačno, 2007. godine stiglo mu je rješenje da je u mjesec i pol izvršio 145 korekcija kategorije vozila, što su u HAC-u smatrali teškom povredom radnog odnosa i izmijenili mu ugovor tako da su ga degradirali za cestara. Takav ugovor nije želio prihvatiti pa je pokrenuo sudski postupak, tražeći da ga vrate na radno mjesto i da mu isplate 3060 kuna oduzetih s plaća.

Na sudu su odvjetnici HAC-a tvrdili da je djelatnik često imao manjkove i da je poljuljao njihovo povjerenje zbog čega ne može biti blagajnik, a čak su sastavili protutužbu kojom su tražili da on njima isplati 3060 kuna s kamatama iako su tu svotu od njega već naplatili. Neki od svjedoka nisu objasnili kako je HAC blagajnicima uredno s plaće "skidao" manjak, a u slučaju nastalog viška uzimao ga je za sebe i nikada nije prebijan manjkom. Objasnili su i da je manjak nastajao zbog tečaja eura i da postoji sustav kategorizacije vozila s dvostrukom kontrolom te da je nemoguće da netko plati višu cestarinu, a dobije račun s manjim iznosom, kao i obratno. Objašnjavajući epizodu skidanja "do gola", radnik je zaključio da je vilo riječi o odmazdi. "Bunio sam se jer nam se oduzima imaginarni manjak koji je rizik poslovanja HAC-a te što nam se uzimaju viškovi, oduzima tečajna razlika i naplaćuju nam se cestarine koje po zakonu HAC nije smio naplatiti", svjedočio je te posumnjao da je trebao biti primjer što bi se moglo dogoditi drugim "neposlušnicima". Sud je zaključio da je osobna pretraga obavljena mimo svih ovlaštenja i propisa te da se očito tražila neka pogreška kako bi se radniku uručio otkaz.

Osuda okrutnosti
"Tužitelj nije počinio nijednu povredu obveze iz radnog odnosa, već je bio izvrgnut grubom i uvredljivom ponašanju poslodavca, a to se ispravno naziva zlostavljanjem", stoji u obrazloženju presude prema kojoj HAC radnika mora vratiti na mjesto blagajnika, isplatiti mu nezakonito uzet iznos te podmiriti njegove parnične troškove od 14.268 kuna. Za posljednje tri i pol godine u kojima je bio cestar radniku se mora isplatiti razlika plaće kao da je sve vrijeme radio na poziciji blagajnika.

Tužba promijenila praksu
 
Plaće više ne režu kako im se svidi
Zanimljivo je da je tek nakon prve tužbe ovog radnika u HAC-u ukinuta praksa nezakonitog umanjivanja plaće te se počela tražiti suglasnost radnika za svaki odbitak, dok je 2008. riješeno i sporno pitanje evidencije presretača. Inače, predsjednika Nezavisnoga cestarskog sindikata Mijata Stanića tužili su direktori HAC-a, Željko Krapljan i Stjepan Klarić, među ostalim i zbog njegove izjave: "Krapljan je radnike HAC-a skidao do gola."

Izvor: Poslovni dnevnik
Autor: Ivor Fuka,VLM
Objavljeno: 6. 4. 2011.