RIJEKA Tvrtka Skladgradnja uvijek je u svojstvu podizvođača i mimo natječaja dobivala visoko vrijedne poslove u gradnji cesta na riječkom području, a posljednji od njih je dionica Sv. Kuzam – Križišće pod ingerencijom Hrvatskih cesta za koju su se odnedavno zainteresirali istražitelji USKOK-a.

Kao što je prije više od tri godine pisao naš list, Skladgradnja je bez natječaja dobila i gradnju tunela Škurinje na riječkoj obilaznici, posao vrijedan oko 50 milijuna kuna, te niz objekata na autocesti Rijeka – Zagreb, gdje su gradili i tunel Hrasten, prvi tunel u povijesti tvrtke Žužulovih, iako nisu imali traženo iskustvo za takav posao. Na dionici Sv. Kuzam – Križišće grade vijadukt Tabor dužine 345 metara i dijelove trase, također poslove vrijedne više od 50 milijuna kuna.

Odobrenje HC-a

Priča o ugovaranju dionice Sv. Kuzam – Križišće vrijedne oko 800 milijuna kuna počela je još 2008. godine kada su obznanjeni graditelji ceste

Pretpostavlja se da je tvrtku iz Imotskog uposlio »Viadukt«, kao podizvođač GP Krka

podijeljene u četiri poddionice.

Prve dvije, od Sv. Kuzma do Gradine, vrijednu 143,4 milijuna kuna, te od Gradine do Hreljina s cijenom od 122,3 milijuna kuna, dobio je GP Krk. Upravo na prvoj dionici nalazi se spomenuti vijadukt Tabor na kojem radi Skladgradnja.

Na upit jesu li i zašto odabrali upravo ovu tvrtku za kooperanta, direktor GP Krka, Josip Purić jučer je kazao da jenjihov jedini podizvođač na spomenutim dvjema dionicama – tvrtka »Viadukt«.– »Viadukt« je izabrani uz odobrenje Hrvatskih cesta. Ostalim se stvarima ne želim baviti.

Niti poznajem niti plaćam Skladgradnju, kazao je kratko Purić, koji tako demantira da je Skladgradnja njihov podizvođač.

Pretpostavka jest da je tvrtku iz Imotskog uposlio »Viadukt«, podizvođač koji je uzeo podizvođača.

Upravo »Viadukt« predvodi poslovnu udrugu »Viadukt«, Konstruktor Inženjering, Hidroelektra Niskogradnja i Strabag AG, kojima je pripao veći dio poslova na gradnji za treću i četvrtu poddionicu. One su ujedno i najskuplje. Dionica od čvora Hreljin do vijadukta Kuk košta 235,1 milijun kuna, a zadnja na potezu od Kuka do čvora Križišće košta 296,6 milijuna kuna.

Teški pregovori

Ono čime se USKOK u cijelom slučaju sigurno treba baviti jest upravo podjela posla. Primjerice, među građevinarima je došlo do svađe na početku gradnje punog profila riječke obilaznice, najviše između Konstruktora i Hidroelektre oko podjele gradnje mosta Rječina, koja je zbog toga i zakasnila

Niti poznajem niti plaćam Skladgradnju -Josip Purić

nekoliko mjeseci.

Na kraju se kompromis našao, most je podijeljen napola, a Konstruktror i Hidroelektra pritom ni najmanji problem nisu pravili oko činjenice da je Skladgradnji pripala gradnja tunela Škurinje, iako se ova tvrtka uopće nije pojavila na natječaju, niti su joj formalno-pravno Konstruktor i Hidroelektra trebali dati posao.

Gotovo ista stvar dogodila se na dionici Sv. Kuzam – Križišće. Na početku gradnje vijadukta Kuk i tunela Burlica Viadukt, Konstruktor i Hidroelektra vodili su teške pregovore oko toga kome će pripasti koliko i kojeg posla, pa je početak gradnje zbog toga kasnio oko šest mjeseci.

No, za Skladgradnju su vrijedili neki drugi kriteriji.

Oni su dobili vijadukt Tabor, nitko se nije bunio. Štoviše, GP Krk je imao »Viadukt« kao podizvođača, a ovi baš nikako nisu mogli bez pomoći Skladgradnje.Krug je zatvoren i ne treba imati puno mašte za sklapanje sistema izigravanja javnih natječaja u cestogradnji, ne samo na dionicama u riječkom zaleđu, nego i u ostatku Hrvatske.
 
 
Izvor: Novi list
Autor: Darko Pajić
Foto: S.JEŽINA
Objavljeno: 15. 2. 2011.