Radi istinitog informiranja cjelokupne hrvatske javnosti i štete koju trpe zaposlenici HAC-a svakodnevnim samostalnim i samovoljnim istupima sindikalnog vođe Mijata Stanića, dužni smo reći da se velik broj naših članova, ujedno članova i visokih dužnosnika u oba cestarska sindikata, ograđuje i najoštrije osuđuje štetu i samostalne istupe gospodina Stanića, koji su ispod svake razine i ukusa ponašanja čovjeka i sindikalnog vođe.«

Na ovaj način reagirao je početkom 2007. godine tadašnji predsjednik Udruge branitelja i poštovatelja Domovinskog rata Hrvatskih autocesta Stjepan Klarić na upozorenja sindikalnog vođe Mijata Stanića o kriminalu u Hrvatskim autocestama. Gornjoj rečenici dodao je još i da »samovolja i demonstracija lažne snage gospodina Stanića seže do te mjere da proziva i Upravu HAC-a te podmetanjem i lažima želi kadrovirati unutar poduzeća«. Cilj spomenute braniteljske udruge bio je da sidnikalista Stanića na svaki način spriječi u iznošenju prljavog rublja Hrvatskih autocesta u javnost i onemogući javnu raspravu o poduzeću u kojem se u to vrijeme događala većina prljavih poslova zbog kojih će nešto više od dvije godine kasnije predsjednik i jedan član Uprave HAC-a završiti u remetinečkom pritvoru. Uzimajući u vidu navedeni proglas, kao i niz drugih sličnih akcija njezinog čelništva, Udruga branitelja i poštovatelja Domovinskog rata Hrvatskih autocesta s pravom se može uzeti kao primjer braniteljske udruge osnovane radi ostvarenja utjecaja nekolicine ljudi koji su se dosjetili da se iz sudjelovanja u ratu još toliko toga može izmusti.

Preko rive do Markova trga

Nisu, dakako, branitelji i poštovatelji Domovinskog rata iz Hrvatskih autocesta niti prvi niti posljednji koji činjenicu da su sudjelovali u ratu vide pogodnom za zloupotrebe, kako u političke tako i u ine svrhe. Apsolutni prvak (zlo)upotrebe Domovinskog rata u političke svrhe aktualni je šef HVIDRA-e Josip