Najjužnija točka autoceste u Dalmaciji bio bi ‘schengenski’ granični prijelaz Metković

Premda bi se takve izjave mogle protumačiti i kao svojevrsni spin šefa jedne državne tvrtke na koji će aktualna premijerka Jadranka Kosor, pa i njezini suparnici, tijekom predizborne kampanje reagirati novim paketom obećanja o produženju Dalmatine prema hrvatskom jugu, realnost je, na žalost, posve suprotna, o čemu smo već pisali u nekoliko navrata.

Nema novca

Za nastavak izgradnje autoceste A1 dalje od čvora Ploče i spoja s koridorom 5C na granici s BiH, između Vrgorca i Ljubuškog, nema novca u presušenom državnom proračunu, pa naše vlasti, među ostalim, računaju na dodatni novac iz kredita i kohezijskih fondova EU-a, a tada na trasiranje prometnica (ne)izravan utjecaj ima europska administracija.

Naime, nije tajna da iz Bruxellesa, ali i iz obaju bosanskohercegovačkih entiteta, već godinama otvoreno navijaju za to da se, pod firmom “veće ekonomske opravdanosti” i često spominjanog regionalnog povezivanja, gradi Jadransko-jonska autocesta (JJAC), koja bi prolazila teritorijem BiH te praktički isključivala nastavak radova na A1 prema Dubrovniku.

U slučaju takvog scenarija, Dalmatina bi završavala na čvoru Ploče, a prema jugu bi se putovalo preko Ljubuškog, Počitelja, te neumskim zaleđem i rubovima Popova polja do Trebinja. JJAC bi na najmanje tri mjesta (Opuzen − Metković − Doljani, Slano − Zavala i Brgat − Trebinje) bila kvalitetno povezana s hrvatskom cestovnom mrežom, dakle s Jadranskom magistralom (i)li novom brzom cestom od Dola do Osojnika (Dubrovnika), čija je izgradnja otvoreno spomenuta i na cestograditeljskom skupu u Dubrovniku.

Nije tajna da bi takva prometnica bila jeftinija od 3,7 milijardi kuna vrijedne autocestovne dionice na istoj relaciji, čiju je “izgradnju” u Osojniku ponad Rijeke dubrovačke, 11. svibnja 2009. godine, svečano otvorio bivši premijer Ivo Sanader.

Iako je kvalitetnije cestovno povezivanje Dubrovnika i cijele Dubrovačko-neretvanske županije s ostatkom Hrvatske iznimno važno za lokalno stanovništvo i gospodarstvenike tijekom cijele godine, upitno je bi li imalo iste učinke i za sezonsku djelatnost poput turizma, jer većina gostiju u Grad gospara i njegovu okolicu stiže – zrakoplovima i kruzerima.

O tome svjedoče i podaci o prosječnom godišnjem prometu vozila na širem području Dubrovnika, koji su u pravilu upola manji u odnosu na ljetne statistike, što nije toliko izraženo u okolici Splita, Rijeke, Šibenika ili Zadra, a mnogi vozači govore kako već od kraja rujna pa do sve do travnja drastično opada broj vozila na Magistrali južno od Omiša ili Makarske.

Neželjeni scenarij
 
Budući da je sada obznanjena cijela priča o povezivanju Dubrovnika s ostatkom Hrvatske, koja je do sada bila obavijena zavjetom šutnje iz službenih izvora, ne treba odbacivati za mnoge neželjeni scenarij po kojem bi najjužnija autocestovna točka u Dalmaciji bio “schengenski” granični prijelaz Metković, koji se sa spojem na Dalmatinu već gradi na području Pozle Gore, istočno od Vrgorca.

Naime, dio planirane trase JJAC-a prolazi kroz istočnu Hercegovinu prema Crnoj Gori i Albaniji, i to većinom teritorijem Republike Srpske, a ratne rane još uvijek su svježe, pa bi to mogao biti razumljiv argument protiv takvog rješenja problema zvanog (auto)cestovno povezivanje Dubrovačko-neretvanske županije sa Splitom i Zagrebom.
 
Jadransko-jonski krak
Krak Jadransko-jonske autoceste, dužine gotovo 100 kilometara, proći će kroz Hercegovinu, a Vijeće ministara već je odobrilo 2,5 milijuna eura za izradu projektne dokumentacije. S Hrvatskom i Crnom Gorom dogovoreno je da JJAC prolazi kroz BiH, na potezu Počitelj − neumsko zaleđe − Trebinje − granica s Crnom Gorom – ističe Rudo Vidović, ministar prometa BiH.
 
Bačić: Ide dalje
Suprotno nekim novijim izjavama, autocesta do Dubrovnika ide prema planu, ona je definirana i nema promjene u njenim parametrima, lokaciji i trasi, rekao je u Dubrovniku jučer ministar Branko Bačić.
 
Izvor: Slobodna Dalmacija
Autor: GORDAN ZUBČIĆ
Objavljeno: 19. 10. 2011.