Jadranka Kosor na Kalmeti polomila zube

Manjim hrvatskim sindikatima znao se do­goditi predsjednik koji bi se odvažio uda­riti na interese beskrupuloznih novobogataša ili gramzivih političkih pripuza što su se bogatili na račun javnih poduzeća. Tak­vi bi obično brzo gubili članstvo, pa ostajali sami na čistini, s odličnim izgledima da ih javnost percipira kao redikule. Niz je takvih »redikula« prodefili­ralo javnim prostorom, govoreći o stvarima koje će medi­ji nekoliko godina kasnije - kad dođe vrijeme za zabija­nje čavala u lijes još jednog političkog mrtvaca - eksklu­zivno doznavati i objavljivati na naslovnim stranicama.

Mijatu Staniću iz Hrvatskih autocesta ne može se dogoditi da ga na opisani način izbace iz stroja. Riječ je o dobro orga­niziranom čovjeku, okruženom vrlo dobrim ti­mom ljudi. Zajedno su očvrsnuli u pokušajima likvidacije sindikata koji su se unutar po­duzeća događali u vrijeme dok je Ivo Sanader svijetlio kao najsjajnija zvijezda Hrvat­ske. Zahvaljujući ovom sindi­katu svi su doznali što se u proteklih šest godina do­gađalo u Hrvatskim autoces­tama, poprištu najveće pljačke proteklog desetljeća. Iako je šteta nanesena mal­verzacijama u HAC-u neuspo­redivo veća od one koju je na­nijela pljačka uz pomoć FIMI medije, danas se o tom podu­zeću i istragama jedva govori.

Kako tumačite činjenicu da je interes javnosti, po­maknut s antikorupcijske borbe na pitanja Domovin­skog rata? Mislite li da je u HAC-u i državi općenito rečeno sve što se imalo za reći po ovom pitanju?

Političari su davali nemoralne naredbe, a predsjednici i članovi Uprava znali su da će ostati bez posla ne provedu li ih u djelo

- Ako ostavimo po strani deklarativnu podršku antikorupcijskoj kampanji, može se reći da je napravljeno malo to­ga, gotovo ništa. Vladajućima i onima koji se žele dočepati vlasti usta su puna borbe pro­tiv korupcije, ali konkretno ni­je odrađeno gotovo ništa. U tom kontekstu moram spo­menuti i predsjednika Ivu Josipovića, koji je svoju predsjedničku kampanju te­meljio na borbi protiv korup­cije. Na izborima koji su pred nama stranke će kampanje ta­kođer temeljiti na borbi protiv korupcije, ali ne treba zaboraviti da su oni manje - više svi već imali priliku, ali nikakav značajan pomak nije napra­vljen. Ništa konkretno nije učinjeno da bi se borba protiv korupcije stvarno ojačala. Kad govorim o konkretnostima, mislim na donošenje zakona koji će ne samo štititi one koji prijavljuju korupciju nego ih i nagrađivati. Mišljenja sam da se ne treba osloniti samo na zviždače, nego na sve osobe koje u dobroj vjeri prijavljuju korupciju. Danas smo po tom pitanju oslonjeni samo na građansku hrabrost i altrui­zam pojedinaca.

Posebna priča

Neobično je čuti javnu kritiku na račun predsjed­nika. Očito spadate u red onih dvadesetak do trideset posto nezadovoljnih njegovim radom.

- Naravno da sam neza­dovoljan. Pa čovjek ništa konkretno nije napravio. Znam da on ne donosi zako­ne, ali mogao je svojim utje­cajem barem značajnije po­tencirati problem korupcije i borbu onih koji je suzbijaju.

Zato je ministar Božidar Kalmeta aktivan u tom po­gledu. Prije nekoliko dana rekao je da SDP želi srušiti Vladu jer se boji borbe pro­tiv korupcije.

-U ta međustranačka pre­pucavanja nije dobro ulaziti, a građani svakako ne bi smjeli nasjedati na te priče. Mi mo­ramo imati nekakvo pamćenje, sjećati se što se do­gađalo prije šest i dvanaest mjeseci. Ono čemu bi ljudi u politici trebali vjerovati jesu primjeri. Kalmeta i svi drugi političari primjerom bi trebali dokazati da se uistinu žele bo­riti protiv korupcije. Niti jedna vlast to do sada nije pokazala.

Kakav primjer je dao mi­nistar Kalmeta?

Rušitelji ne mogu biti i graditelji. Ako nas je netko sedam godina vukao u propast, zar da mu damo još jednu šansu da nas izvuče iz krize?

-On je posebna priča. Upravo Božidar Kalmeta ključna je osoba na kojoj je premijerka Jadranka Kosor polomila zube kad je trebala dokazati ozbiljnost svog antikorupcijskog programa. Javnost nije mogla progutati da on ostaje u Vladi, dok ga se u isto vrijeme percepira kao najodgovorniju osobu za sve koruptivne radnje ko­je su se događale u njego­vom sektoru odgovornosti. Kalmetin utjecaj toliko je ve­lik i značajan, kako na HDZ tako i na neke druge institu­cije društva, da upravo zbog njega nitko ne vjeruje u vje­rodostojnost antikorupcij -skog programa Vlade. Pa­metna stranka, koja se želi dokazati biračima, sigurno bi uvažila takvu percepciju javnosti, jer Kalmeta nije čovjek koji se na bilo kakav način do­kazao u svojoj struci. On je došao kroz HDZ, a stranka je mo­rala osjetiti da joj netko čini štetu i da je vrijeme da se ta suha grana odreže. Mislim da je za premijerku bilo pa­metno da je Kalmetu udalji­la iz njegovog sektora, sekto­ra u kojem se dogodila naj­veća pljačka u Hrvatskoj.

Prazne riječi

Na koncu ostaje nejasno je li Jadranka Kosor ojačala ili oslabila svoju političku poziciju kad je dala zeleno svjetlo za obračun s pljačkašima Hrvatske.

- Prisjetiti se kakav strahovit uzlet je Jadranka Kosor imala kad je ušla u ovu priču. Da mi je netko nakon Sanaderovog odlaska rekao da netko iz HDZ-a u kratkom roku može dobiti takvu popularnost i podršku javnosti za svoje poteze -mislio bih da je lud. Jadran­ka Kosor simpatije je dobila na obećanju borbe protiv korupcije. Danas je, pak, na najnižim granama svoje ka­rijere, a na njih je spala jer nije provela ono što je govo­rila. Dakle, nitko više ne vje­ruje u puste priče. Svi smo siti obećanja i sve teže će političari popularnost dobi­vati zahvaljujući praznim ri­ječima. To je, naravno, do­bro, jer govori da smo zreliji nego ranije. Ako nema kon­kretnih rezultata - slijedi br­za reakcija javnosti. Od naj­veće popularnosti od najveće nepopularno­sti Jadranke Kosor prošao je vrlo kratak period, a meni to govori da ljude nije više tako lako zavarati kao prije.

U vrijeme kad je pola Uprave HAC-a završilo u Remetincu, predsjednik Nadzornog odbora vaše tvr­tke Zdravko Livaković pod blijedom izlikom dao je os­tavku i povukao se u Zadar. Njegova odgovornost nije propitana, iako je morao znati što se u poduzeću do­gađalo.

Premijerka je trebala Kalmetu udaljiti iz njegovog sektora, sektora u kojem se dogodila najveća pljačka u Hrvatskoj

- Upravo na Livakovićevom slučaju može se za­ključiti koliko je moćan mi­nistar Kalmeta. Livaković ni­je nikakav stranački lider, niti je vrhunski stručnjak koji se dokazao u svom poslu, pa mu je povjerena odgovorna dužnost. U Nadzorni odbor došao je isključivo kao čovjek od Kalmetinog povjerenja. U HAC-u se ponašao kao pred­sjednik Uprave i bio je jako dobro upućen u sve što se događalo. Bio sam u njego­vom Nadzornom odboru kao predstavnik radnika i znam o čemu govorim. Livaković je bio upućen u sve detalje po­slovanja, a uvjeren sam da je svaku informaciju prenosio Kalmeti. To mu je bio zada­tak. Nakon svega što se do­godilo on je otišao, sklonilo ga se u Zadar i zaboravilo njegovu ulogu. To ne govori samo o utjecaju Kalmete u njegovom resoru, nego i o njegovom utjecaju na druge institucije. Pokazao je da sve može. Nadležne institucije danas se ponašaju kao da Livaković ništa ne zna. Ne tre­ba nikad zaboraviti ono pis­mo predsjednika Uprave Ma­rija Crnjaka iz 2007. godine, u kojem je pisao da se njega zaobilazi, a poduzećem upravlja s više razine. On to piše 2007. godine, a govori o »protekle tri godine«. Dakle, radi se o periodu od imeno­vanja Kalmete za ministra. Viša razine o kojoj govori Cr­njak mogu biti samo dvije osobe - Zdravko livaković kao operativac i Božidar Kalmeta kao čovjek koji ima moć. Livaković sam po sebi nikad nije imao moć. Kalmeta je bio njegova snaga. Uko­liko i danas ima zaštitu može je imati samo i isključivo zahvaljujući Kalmeti.

Bez pomaka

Zar nisu svim koruptivnim procesima u državi upravljali Ivo Sanader i uzak krug njegovih prija­telja?

-Ostalo je tu još more po­sla za odraditi. Predsjednici Uprava i drugi ljudi koji su privođeni pomalo trpe ne­ pravdu. Postupcima tih ljudi cijelo vrijeme je netko upra­vljao. Naravno, veći dio njih i sam se okoristio, ali nije pošteno da se samo njih progoni. Uprave su odrađivale nečasne poslove koje im je delegirala politika putem Skupština i Nadzornih odbora. Političari su ti koji su davali nemoralne na­redbe, a predsjednici i člano­vi Uprava znali su da će os­tati bez posla ne izvrše li ih. S takvog mjesta nije se lako iščupati kad jednom prista­nete na ustupak U Uprava­ma poduzeća često su sjedili uplašeni ljudi koji su molili Boga da situacija ostane što duže onakva kakva jest i da nitko nikad ne postavi pita­nje što se radilo u vrijeme njihovog upravljanja.

Vaš sindikat imao je niz kontakata s USKOK-om, Odvjetništvom i policijom. Jeste li zadovoljni njihovim radom u onim slučajevima koje ste prijavljivali i vjeru­jete li danas u njihovu pro­fesionalnost?

-Nezgodna je okolnost da nemamo kome drugom vje­rovati nego njima, pa im svaki put iznova moramo vjerovati, bez obzira na to vjerovali ili ne. Apsurdno. Je­dnostavno, ne postoje druge institucije koje mogu rješavati slučajeve s kojima smo se suočavali u poduzeću. Ja ne mogu na institu­cije pravne države gledati drugačije nego kroz činjeni­cu da je toliko vremena prošlo od prvih uhićenja u HAĆ-u, a nitko još nije sjeo na optuženičku klupu. Očito je da tu nešto ne funkcioni­ra. Danas nemamo niti je­dan razlog za vjerovati insti­tucijama koje spominjete, jer jedini učinak njihovih akcija jest povećana opreznost onih koji su akcijama zas­trašeni. Zbog toga se danas manje krade nego 2007. go­dine. Ipak, nikakvog suštin­skog pomaka tu nema. Svoju satisfakciju mi možemo naći samo u situaciji gdje će biti vraćeno ono što je opljačka­no. Jedina svrha svega što radimo bit će zadovoljena onog trenutka kad bude vraćen novac na račune državnih poduzeća, kad se, ponavljam, vrati ono što je opljačkano.

Ne može bolje

Kad se krenulo s antikorupcijskom kampanjom svi smo bili puni optimizma. Jesu li rezultati u vašem po­duzeću onakvi kakve ste očekivali?

- Nismo napravili ništa. Ova garnitura vlasti napros­to ne može bolje. Moramo najprije provesti izbore i potvrditi nečiji legitimitet, pa tek onda očekivati prave rezultate. Rušitelji ne mogu biti i graditelji. Ako nas je netko sedam godina vukao u propast, zar da mu damo još jednu šansu da nas iz­vuče iz krize? To je neozbilj­no i neodgovorno. Što se konkretno HAC-a tiče, ne može se riješiti ništa sve dok neki direktori u poduzeću imaju veću moć od predsje­dnika Uprave, a ta moć proi­zlazi iz političke podrške ko­ju uživaju.

Sve ove promjene koje su se dogodile u poduzećima u kojima je došlo do velikih pljački nisu učinjene zato da novi direktori i predsjednici Uprava nešto razotkrivaju.

Oni su dovedeni da sačuvaju staro stanje i da se pobrinu da se previše ne talasa. Čim malo uzburkate vodu, sva ta mutež ispliva na površinu. Ne vidim kako bi se netko tko je došao jučer na funkci­ju predsjednika Uprave mo­gao obračunati s nekim di­rektorom koji je od njega politički daleko moćniji. Vi. u HAC-u na rukovodećim po­zicijama imate desetak bivših saborskih zastupnika vladajuće stanke, a svi oni imaju bolje veze u visokoj politici nego predsjednik Uprave. Naravno da im on ne može ništa.

Protiv vas je podnese­no više tužbi za kle­vetu i danas imate nekoli­ko postupa­ka pred sudom. Radi se o ozbiljnom udaru na vašu vje­rodostojnost.