Ovaj ministrov zahtjev uslijedio je nakon višekratnih medijskih napisa o stotinama milijuna kuna koje je od 2000. godine HAC isplatio Ministarstvu kulture za istraživanje arheoloških lokaliteta na područjima preko kojih prolaze trase autocesta. Ova arheološka ispitivanja mediji uglavnom povezuju sa Mirjanom Sanader, suprugom bivšeg premijera, koja radi na Odsjeku za arheologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Stoga bi se ovaj Kalmetin zahtjev mogao ocijeniti kao njegov konačni otklon od Sanadera kojeg još donedavno branio.

U Kabinetu Bože Biškupića, pak, navode kako su sa Filozofskim fakultetom u Zagrebu u 2008. i 2009. godini ugovorili poslove u vrijednosti 2,5 milijuna kuna, a da je Katedra za antičku provincijalnu i ranokršćansku arheologiju na kojoj je Mirjana Sanader zaposlena nije vodila niti jedno istraživanje na autocestama već je sudjelovala na jednom lokalitetu u Dalmaciji kao dio terenske ekipe.

Prema neslužbenim informacijama, HAC je u proteklih devet godina sa Ministarstvom kulture potpisao ugovore u vrijednosti nešto većoj od 400 milijuna kuna. Taj podatak se poklapa sa podatkom kabineta ministra kulture iz kojeg nam je odgovoreno da sa HAC-om ministarstvo kulture od 2004. do danas potpisalo ugovore u vrijednosti 401,2 milijuna kuna, a do sada je realizirano 294,3 milijuna kuna. Osim sa HAC-om ministarstvo kulture je i sa tvrtkom Autocesta Rijeka -Zagreb potpisalo u posljednjih 11 godina ugovora o arheološkim istraživanjima u vrijednosti 337 tisuća kuna.

Kako je prema važećem Zakonu i Pravilniku, Ministarstvo kulture to koje određuje koliko stoji istraživanje nekog lokaliteta, moguće je da bi Kalmetin zahtjev u konačnici mogao dovesti do toga da ministar Božo Biškupić pojasni kako su trošena sredstva na arheološkim iskopinama.

Naime nakon što Uprava HAC-a s ministrom kulture potpiše ugovore o arheološkim predistraživanjima i istraživanjima, Ministarstvo je to koje određuje tko će istraživanja na određenom lokalitetu obaviti. U posljednjih nekoliko godina izdvajanja za arheološka istraživanja značajno su se povećala, a bez transparetnog javnog prikaza troškova.

U Ministarstvu objašnjavaju kako se troškovi “temelje na parametrima dobivenim terenskim radom” dodajući da se taj iznos “ne odnosi samo na arheološka iskopavanja, već i na druge radnje vezane uz postupak zaštite arheološke, ali i druge kulturne baštine ugrožene izgradnjom prometnica.” Porast vrijednosti ugovora objašnjavaju i time što se povećao broj lokaliteta a samim time i istraživačkih radova. “Dužnost svake države je brinuti o baštini, a to ima i svoju cijenu” poručili su.

Izvođače radova, tvrde u Ministarstvu, biraju putem javnog natječaja te su dosada angažirali 23 muzejske i znanstvene institucije i privatne tvrtke koje su osposobljene za ove poslove.
 
 
Izvor: Jutarnji list
Autor: Krešimir Žabec, Adriana Piteša
Foto: Sandra Šimunović/CROPIX
Objavljeno: 26.1.2010.