Ovu informaciju službeno nam je potvrdio jučer kasno poslijepodne sam Livaković, koji je ukratko i obrazložio razloge svog odlaska demantirajući pritom da je to na bilo koji način vezano uz veliki broj afera u cestogradnji o kojima je učestalo posljednjih mjeseci pisao naš list i ostali mediji.

– Odlazim iz osobnih razloga. Vraćam se živjeti i raditi u Zadar, jer moram biti uz roditelje, oca koji je nedavno imao tešku operaciju hematoma na mozgu, kao i majku, koja pati od amnezije. Ja sam rastavljen već šest godina i moram misliti i na sina koji će uskoro krenuti u srednju školu i nalazi se u osjetljivoj fazi odrastanja. Moram biti uz njega, kazao je Livaković dodajući da je svjestan kako mnogi možda i neće vjerovati da su razlozi njegove ostavke isključivo osobne prirode.

Ta nevjerica će imati svoje razloge. Kako doznajemo iz pouzdanih izvora, ostavku Zdravka Livakovića tražila je osobno premijerka Jadranka Kosor, koja očito ne želi ili ne može potpuno ignorirati korupciju i kriminal u cestogradnji i postupcima javnih nabava pri sklapanju ugovora, čija se ukupna vrijednost mjeri u milijardama kuna.

Trese se i ministarska fotelja?

Livakovićev odlazak u stvari predstavlja jednu od posljednjih linija odbrane Božidara Kalmete, čija je ministarska fotelja također ugrožena. Hoće li on na njoj ostati ovisi isključivo o tome što će učiniti državni odvjetnik, Mladen Bajić, koji nema apsolutno nikakvih rezultata s kojima bi se mogao pohvaliti u progonu za korupciju i kriminal u cestogradnji. Njemu sve veći problem postaje i službeno istaknuto zanimanje OLAF-a (Ureda za suzbijanje korupcije EK) za zbivanja u hrvatskoj cestogradnji, koji bi mogao otkriti ono što Bajić i druge institucije, primjerice Državna revizija ili policija, godinama nisu mogli otkriti.


Livaković je inače i osobno vrlo povezan s ministrom Kalmetom, koji ga je iz Zadra doveo u Ministarstvo, gdje su surađivali punih šest godina, a prethodno i niz godina u zadarskoj vlasti. No, njegova ostavka morala bi biti tek prva u nizu. Bilo bi krajnje neozbiljno kad za njim ne bi krenuo i predsjednik Uprave HAC-a, Jurica Prskalo za čiji je dolazak u HAC i prethodno u ARZ najzaslužniji upravo Livaković. Prskalo je operativno najodgovorniji za sve što se događa u HAC-u, gdje jedna afera sustiže drugu već mjesecima. Umjesto argumentiranih demantija Prskalo bi trebao ući u legendu zbog niza izjava u posljednje vrijeme, između ostalog i onom na HTV-u, koju je dao sjedeći upravo pored Livakovića. Nastojeći obrazložiti razloge zbog kojih je u svibnju ove godine potpisivao ugovore o gradnji autocesta za koje uopće nije bilo osigurano financiranje Prskalo je kazao: »Pa kako bih ja, jedan predsjednik Uprave, mogao znati da će nastati globalna kriza«.

Nije bio loš ni ministar Kalmeta prije nekoliko dana na pitanje da komentira afere u HAC-u. Kazao je: »Pa ja nisam supermen, nemam četiri doktorata da bi mogao znati sve što se zbiva«. Tako govore Prskalo i Kalmeta od kojih je nemoguće dobiti suvislo objašnjenje na niz pitanja. O Skladgradnji, farbanju tunela po višestruko većim cijenama, korištenju automobila kupljenim od građevinskih tvrtki, plaćanju za zapošljavanje u HAC-u, probijanju vrijednosti ugovora, ugovaranju poslova bez osiguranog financiranja, itd. Afera ima previše. One sve teže pritišću HDZ i predsjednicu Vlade. Odlazak Livakovića stoga može predstavljati dobar početak za raščišćavanje sumnjivih poslova ili tek pokušaj da se stvari još jednom gurnu pod tepih. Ovako ili onako, odlučit će Jadranka Kosor.
Darko PAJIĆ
 
 
Izvor: Novi list
Objavljeno: 5.11.2009.