ZAGREB – Ljude zbunjuje to što ne shvaćaju posebnost ugovaranja građevinskih radova. Naime, ti ugovori počinju živjeti i mijenjati se tek nakon što su potpisani, mišljenje je Marija Lovrinčevića, člana Uprave Hrvatskih autocesta za građenje, koji je u ponedjeljak javnosti ponovno pokušao objasniti zašto je tvrtka Skladgradnja braće Žužul u ugovoru s HAC-om »probila« prvotni ugovor o pranju i bojanju tunela za čak 25 posto. Toj je tvrtki za farbanje tunela Sveti Rok i Mala Kapela plaćeno ukupno 43,6 milijuna kuna, odnosno gotovo 11 milijuna kuna po cijevi, dok se prijašnjim izvođačima istih takvih radova na tunelima plaćalo i manje od milijun kuna. Skladgradnja je posao bojenja tunela početkom ove godine dobila za 35,5 milijuna kuna plus PDV, da bi u srpnju bio potpisan i aneks ugovora kojim se isplaćuje još 8,1 milijuna, čime je ukupna vrijednost bojenja tih dvaju tunela dosegnula čak 43,6 milijuna kuna plus PDV. Osim toga, niz je ugovora HAC-a s izvođačima, kako je ranije pisao naš list, dobivao svoje anekse, koji su povećavali cijenu radova.
 
Osim što smatra normalnim da ugovori u građevini tek nakon potpisivanja »ožive«, odnosno počnu bujati, Lovrinčević je mišljenja i kako je običnom puku to teško objasniti i shvatiti. Kako je, naime, jučer ujutro izjavio za zagrebački radio »Antena«, »stvari zbog kojih su ljudi išli na fakultet četiri godine teško je objasniti nekome u deset minuta«. Podsjeća to na njegovu nedavnu izjavu, kada je, na novinarsku zamolbu da pojasni detalje ugovora sa Skladgradnjom, odgovorio kako je to izuzetno komplicirano, »kao kad bi kirurg nekome objašnjavao izvođenje operacije slijepog crijeva«.
 
– Takve su izjave čista besmislica, i sramota za cijelu građevinsku struku! Izjavu da je probijanje ugovora njegovo »oživljavanje« može dati samo osoba nekompetentna da ugovore potpisuje, ogorčen je Zdenko Karakaš, direktor Hrvatske udruge poslodavaca u graditeljstvu, građevinar s dugogodišnjim iskustvom u inozemstvu. Kako kaže, ugovor koji se s izvođačem radova vani potpiše svetinja je, i samo u ekstremnim slučajevima smije biti »probijen« za najviše deset posto. Kod nas je, međutim, premašivanje dogovorenog iznosa za čak 25, pa i više posto, uobičajeno, budući da i sam Zakon o javnoj nabavi, kaže Karakaš, dozvoljava 25-postotni proboj, što otvara ventil za razne kasnije manipulacije.
 
– Znate li što bi vani, gdje se ugovora pridržavaju kao svetinje, napravili u slučaju 25-postotonog probijanja dogovorenog proračuna?! Odmah bi se osnovala komisija, pokrenula istraga, i oni koji su to dozvolili bili bi smijenjeni, ističe Karakaš, dodajući kako u Hrvatskoj, nažalost, novac kojim se gradi nije »ničiji«, pa se i rasipa.
 
Bojana MRVOŠ PAVIĆ
 
 
Izvor: Novi list
Objavljeno: 28.10.2009.