Komentar: Privatizacija kao babaroga
(Business.hr)<br>Već sam spomen privatizacije HEP-a i HAC-a najveći dio hrvatske javnosti dočekuje kao ujed zmije za srce. <br>Tako će biti i s idejom Goranka Fižulića, naglo aktiviranog bivšeg političara, da bi "država trebala izaći iz dijela gospodarskog sektora gdje izravno upravlja, kao što je to u HEP-u i HAC-u".
Državni simboli
Prvi je razlog za zebnju, dakako, duboko ukorijenjeno shvaćanje da su HEP i HAC simboli državnog identiteta, nešto poput zastave, grba i himne. Drugi je ksenofobija, podmukli strah da će nam te tvrtke uzeti stranci pa ćemo izgubiti gospodarski temelj nacionalne samostalnosti i opstojnosti. Treći je nešto pragmatičniji, da će privatnici, jednom kad preuzmu te tvrtke, ucjenjivati građane visokim cijenama nastojeći profitirati na narodnoj grbači, pa će doći u pitanje i sigurnost opskrbe.
Iz tih i takvih strahova javnosti formirao se u Hrvatskoj i stav velikog dijela stručnjaka da elektroprivreda, kao i mreža autocesta, moraju ostati u državnom (javnom) vlasništvu, kao komunalna djelatnost koja će jamčiti najveću moguću sigurnost opskrbe i najniže moguće cijene.
No sve to zapravo ima malo smisla, ne samo zato što hrvatska elektroprivreda u rukama političara velikom brzinom zaostaje i propada, a autoceste stenju pod korupcijom. Svi oni koji tako razmišljaju, naime, gube iz vida širu sliku: država, u krajnjem slučaju, sigurno neće moći pobjeći od svoje odgovornosti za opskrbu građana strujom i za prometnu povezanost zemlje, ali to doskora više neće biti samo Republika Hrvatska, nego Europska unija.
Slijepi i gluhi
A u toj novoj, velikoj državi nebrojeno mnoštvo poduzeća proizvodi i prodaje struju, i većinom su privatna; mnogo poduzeća upravlja autocestama, i mnoga su privatna, primjerice talijanski Benetton. I svi će oni htjeti proizvoditi, poslovati i prodavati, slobodno i neometano, posvuda, pa tako i na tlu Hrvatske.
Uostalom, već je nedavno prihvaćenom hrvatskom energetskom strategijom zamišljeno da proizvodnja struje i u Hrvatskoj postane privatni biznis, a u takvim okolnostima nema nikakvog razloga da privatna ne bude i sadašnja proizvodnja struje i u HEP-u. No za tu "sitnicu" u strategiji svi su se najradije pravili slijepi i gluhi, a sva se energija posvećivala raspravama o tome kakvu bi kombinaciju elektrana HEP trebao graditi.