Lako je podobne nagraditi tuđim novcem
(Poslovni dnevnik)<br>Slučaj HAC pokazuje kako se izmjenama pravilnika tvrtke za ‘zaslužne’ kadrove mogu bez puno muke izmisliti radna mjesta koja im osiguravaju visoke pozicije i plaće <br>-Kad god se želi ilustrirati koliko je bivša federacija bila zemlja bezakonja poteže se ona famozna uzrečica da se “ne trebamo držati zakona kao pijan plota”, koja se najčešće pripisuje najpoznatijem bivšem vođi bivše države.
Zapošljavanje bez natječaja
Na razini zakona zasigurno je najpoznatiji Zakon o igralištima za golf koji zapravo omogućava da se nekoliko zakona i podzakonskih akata vrlo elegantno i jednostavno izbjegne, barem dok Ustavni sud ne potvrdi da je taj zakon protuustavan. Do tada oni koji se ne žele držati Ustava i međunarodnih konvencija kao pijan plota mogu oslonac potražiti na bukvi, odnosno ovom zakonu. No nije to jedini slučaj, a i nisu uvijek svi baš na razini zakona – ima ih i na razini pravilnika. Prema pisanju Novog lista Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu zatražilo je od Županijskog suda pokretanje istrage protiv šest HAC-ovih direktora zbog sumnji da su umiješani u zapošljavanje bez natječaja i mimo potrebnih kvalifikacija u Hrvatskim autocestama, pri čemu se mijenjalo i interne propise tvrtke. Legalisti poput onih koji su pisali Zakon o igralištima za golf vjerojatno ne bi tu vidjeli ništa posebno čudno, ali u HAC-u se posljednjih godina u nizu slučajeva zapošljavalo ljude na izmišljena radna mjesta zbog kojih su bili mijenjani pravilnici i o ustroju i o plaćama tvrtke. Ovo možda nije neobično za tvrtku iz koje je posljednjih mjeseci pokuljala cijela poplava korupcijskih afera, no ako ništa drugo, pokazuje da je postojala barem načelna volja da se ne krši zakon. Kako je upozorio Nezavisni cestarski sindikat, koji i inače neumorno upozorava na niz propusta u HAC-u, da bi se zaposlilo jednoga bivšeg saborskog zastupnika izmišljeno je radno mjesto koje je poslije provučeno kroz pravilnike. No da stvar bude zanimljivija, bilo je riječi samo o direktorskim mjestima koja, nakon što bi zaslužni kadar otišao iz nekog razloga iz HAC-a, ne bi bila poslije popunjavana. Je li tvrtka trpjela zbog odlaska rukovodećega kadra, trebalo bi tek analizirati, a još bi zanimljivije bilo vidjeti jesu li se nakon toga pravilnici opet prilagođavali situaciji. No za to još ima vremena, treba samo malo pričekati rezultate istrage.
Ako se navodi iz tiska pokažu točnima, onda nema nikakve sumnje da je u pitanju notorna korupcija: netko je odlučio (prema navodima sindikata to je bio upravo zatvorenik iz Salzburga) nagraditi zaslužne tuđim novcem pa je pronađen modus. No ipak se možda u tunelu može nazrijeti i tračak svjetlosti – za razliku od devedesetih, kad se to prečesto rješavalo u gotovini i mimo sustava, sada se ipak nastojalo naći neki formalni okvir za utaživanje apetita zaslužnih članova jedne stranke. S jedne strane to je dobra vijest jer pokazuje da se ipak nešto ozbiljnije shvaćaju propisi pa ih se ne krši brutalno kao prije. Međutim, s druge strane to je strašno jer dovodi do one najgore vrste korupcije, odnosno kupnje institucija, u kojoj se propise prilagođava jednoj interesnoj skupini ili, što je daleko najstrašnije, pojedincu, pri čemu se zaboravljaju posljedice koje takve odluke mogu imati. U slučaju izmjena pravilnika unutar tvrtke posljedice su jako loše, i to iz niza razloga. Onaj najvidljiviji je trošenje više novca – dodatna plaća je povećani trošak i tu nema nikakvog zbora, no to nije ono najgore. Puno gore je zadiranje u upravljačku strukturu kompanije, na što pojava bilo kojega novog direktora ima nesumnjivo utjecaja, a još i gore je kad se drugim zaposlenicima daje loš primjer, odnosno kad se nekog netom pridošlog postavlja vrlo visoko, a da se za to ne mogu naći odgovarajući argumenti.
* Svi izneseni stavovi isključivo su osobni stavovi autora
Zorislav Antun Petrović član je Upravnog odbora Transparency Internationala Hrvatska i član Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa