Naklon Mijatovoj hrabrosti
(Novi list)<br>Sve što smo doznali o Hrvatskim autocestama, od fiktivnih zaposlenja, nabavke luksuznih automobila preko tvrtki koje su gradile autoceste, do sumnjivih poslova sa Skladgradnjom, sve to možemo zahvaliti samo Mijatu Staniću i nekolicini njegovih suradnika<br>(NOVI LIST) Koji god televizijski program da okreneš, koju god novinsku stranicu da prevrneš, koju god radijsku postaju da namjestiš – ne možeš pobjeći od Hrvatskih autocesta. Svi su se najednom sjetili javnog poduzeća koje je, osim za gradnju i održavanje cesta, u minulih nekoliko godina u miru i tišini služilo bogaćenju odabranih graditelja, fiktivnom zapošljavanju probranih baraba i sličnim vidovima »državnog kriminala«. <br>
Malo tko iz medija je za to mario, bolje rečeno malo tko se usudio prekršiti zavjet šutnje, zamjeriti se najmoćnijim ljudima vladajuće stranke, pa tako u pitanje dovesti i vlastitu egzistenciju. Svo to vrijeme dok je središnji Dnevnik govorio o svemu osim o bitnome, dok je notorni Siniša Kovačić isti Dnevnik bazirao na poltronskim prilozima koji su češće manipulirali nego informirali, jedna skupina ljudi iz Hrvatskih autocesta svim silama pokušavala se probiti u medije i ukazati na kriminal koji se događa u njihovom poduzeću.
Riječ je o ljudima iz Nezavisnog cestarskog sindikata, koje predvodi Mijat Stanić, čovjek čijoj se građanskoj hrabrosti na ovom mjestu duboko klanjamo. Sve što smo doznali o Hrvatskim autocestama, od fiktivnih zaposlenja u ovom javnom poduzeću, preko menadžerske bahatosti, odnosno nabavke luksuznih automobila preko tvrtki koje su gradile autoceste, do sumnjivih poslova sa Skladgradnjom, sve to možemo zahvaliti samo Mijatu Staniću i nekolicini njegovih suradnika. Za korist općeg dobra oni su na kocku stavili svoju i egistenciju svojih obitelji, ali i svoju sigurnost u doslovnom smislu riječi. Dok su prikupljali dokaze o kriminalnim poslovima u HAC-u, oni nisu mogli znati hoće li taj posao završti njihovim otkazima ili razbijenim glavama.
Primjer svakom Hrvatu
Rasplet kakav se dogodio, u kojem nekoliko do jučer istaknutih odgovornih osoba danas čami u miru istražnog zatvora, bio je najmanje vjerojatan. Nema načina na koji zlodusi Hrvatskih autocesta nisu pokušali diskriminirati ljude iz cestarskog sindikata. Nekolicina tih besprizornika osnovala je Udrugu sudionika i štovatelja Domovinskog rata, pa pod plaštom domoljublja radila sve da diskreditira Stanića i njegov sindikat. Uhljebljene barabe nazivale su ih Titovim štovateljima, a sindikalisti su ih odbijali od sebe kao što se odbijaju dosadne muhe. Uporno su skupljali dokument po dokument, vrbovali svjedoke, bilježili nepravilnosti i tražili kanal putem kojeg će javnost upozoriti da se u njihovom poduzeću događaju svinjarije kakvih se ne bi posramila niti jedna mafijaška organizacija. Mediji se danas natječu tko će čitatelje, slušatelje i gledatelje uvjeriti da je prvi razotkrio malverzacije u HAC-u. Na toj zastavi, međutim, najviše je Stanićeve krvi. Njegova hrabrost i upornost može poslužiti za primjer svakom hrvatskom čovjeku. Kad bismo kojim slučajem u javnim poduzećima imali više takvih ljudi, ne bi nam se dogodilo da svakodnevno zbrajamo krize i poraze. Kad bi barem svaki deseti čovjek u ovoj zemlji pokazao onoliko građanske hrabrosti koliko je pokazao Mijat Stanić, Hrvatska se ne bi gušila u korupciji i kriminalu; kad bi svaki deseti u Hrvatskoj bio spreman za javno dobro riskirati onoliko koliko je riskirao sindikalist iz Slavonskog Broda, mi bismo već odavno bili u krugu europskih zemalja i na izborima ne bismo birali manje zlo, nego bismo imali priliku birati najbolje od najboljih.
Časni ljudi iza afera
Hrvatski analitičari medija već godinama trube kako svojim čitateljima prezentiramo isključivo mrak i crnilo; kako su udarne stranice dnevnih novina rezervirane isključivo za afere. Nije to baš tako, jer iza mnogih afera koje govore o »državnom kriminalu« stoje časni i hrabri ljudi. Dok gledate televizijske kadrove u kojima dojučerašnji predsjednik Uprave Hrvatskih autocesta Jurica Prskalo krije lice od oka kamere, znajte da do njegovog privođenja nije došlo radom i trudom policije i pravosuđa. Sindikalisti iz Nezavisnog cestarskog sindikata najzaslužniji su jer nam je taj besprizornik napokon skinut s grbače.
Takve kao što su (ne)odgovorni iz Hrvatskih autocesta, kao i nadležne im ministre, vrijeme će – kako to pjesnik reče – svakako pomnožiti sa svemirskom nulom, dok će hrabrost sindikalista Stanića ostati svijetliti kao primjer koji nas može izvući iz močvare. Njegovoj i građanskoj hrabrosti njegovih suradnika stoga se još jednom duboko klanjamo.
Riječ je o ljudima iz Nezavisnog cestarskog sindikata, koje predvodi Mijat Stanić, čovjek čijoj se građanskoj hrabrosti na ovom mjestu duboko klanjamo. Sve što smo doznali o Hrvatskim autocestama, od fiktivnih zaposlenja u ovom javnom poduzeću, preko menadžerske bahatosti, odnosno nabavke luksuznih automobila preko tvrtki koje su gradile autoceste, do sumnjivih poslova sa Skladgradnjom, sve to možemo zahvaliti samo Mijatu Staniću i nekolicini njegovih suradnika. Za korist općeg dobra oni su na kocku stavili svoju i egistenciju svojih obitelji, ali i svoju sigurnost u doslovnom smislu riječi. Dok su prikupljali dokaze o kriminalnim poslovima u HAC-u, oni nisu mogli znati hoće li taj posao završti njihovim otkazima ili razbijenim glavama.
Primjer svakom Hrvatu
Rasplet kakav se dogodio, u kojem nekoliko do jučer istaknutih odgovornih osoba danas čami u miru istražnog zatvora, bio je najmanje vjerojatan. Nema načina na koji zlodusi Hrvatskih autocesta nisu pokušali diskriminirati ljude iz cestarskog sindikata. Nekolicina tih besprizornika osnovala je Udrugu sudionika i štovatelja Domovinskog rata, pa pod plaštom domoljublja radila sve da diskreditira Stanića i njegov sindikat. Uhljebljene barabe nazivale su ih Titovim štovateljima, a sindikalisti su ih odbijali od sebe kao što se odbijaju dosadne muhe. Uporno su skupljali dokument po dokument, vrbovali svjedoke, bilježili nepravilnosti i tražili kanal putem kojeg će javnost upozoriti da se u njihovom poduzeću događaju svinjarije kakvih se ne bi posramila niti jedna mafijaška organizacija. Mediji se danas natječu tko će čitatelje, slušatelje i gledatelje uvjeriti da je prvi razotkrio malverzacije u HAC-u. Na toj zastavi, međutim, najviše je Stanićeve krvi. Njegova hrabrost i upornost može poslužiti za primjer svakom hrvatskom čovjeku. Kad bismo kojim slučajem u javnim poduzećima imali više takvih ljudi, ne bi nam se dogodilo da svakodnevno zbrajamo krize i poraze. Kad bi barem svaki deseti čovjek u ovoj zemlji pokazao onoliko građanske hrabrosti koliko je pokazao Mijat Stanić, Hrvatska se ne bi gušila u korupciji i kriminalu; kad bi svaki deseti u Hrvatskoj bio spreman za javno dobro riskirati onoliko koliko je riskirao sindikalist iz Slavonskog Broda, mi bismo već odavno bili u krugu europskih zemalja i na izborima ne bismo birali manje zlo, nego bismo imali priliku birati najbolje od najboljih.
Časni ljudi iza afera
Hrvatski analitičari medija već godinama trube kako svojim čitateljima prezentiramo isključivo mrak i crnilo; kako su udarne stranice dnevnih novina rezervirane isključivo za afere. Nije to baš tako, jer iza mnogih afera koje govore o »državnom kriminalu« stoje časni i hrabri ljudi. Dok gledate televizijske kadrove u kojima dojučerašnji predsjednik Uprave Hrvatskih autocesta Jurica Prskalo krije lice od oka kamere, znajte da do njegovog privođenja nije došlo radom i trudom policije i pravosuđa. Sindikalisti iz Nezavisnog cestarskog sindikata najzaslužniji su jer nam je taj besprizornik napokon skinut s grbače.
Takve kao što su (ne)odgovorni iz Hrvatskih autocesta, kao i nadležne im ministre, vrijeme će – kako to pjesnik reče – svakako pomnožiti sa svemirskom nulom, dok će hrabrost sindikalista Stanića ostati svijetliti kao primjer koji nas može izvući iz močvare. Njegovoj i građanskoj hrabrosti njegovih suradnika stoga se još jednom duboko klanjamo.
Preuzeto s: nhs.hr