Ponovno naglašavamo, niti Ravnatelj USKOK-a niti njegovi zamjenici niti savjetnici niti bilo koja druga osoba iz Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) do sada nikada nije obavljao izvide odnosno razgovore s mogućim svjedocima izvan prostorija Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, pa tako ni u slučaju kojeg je objavio portal dnevno.hr tvrdeći da su zaposlenike HAC-a upravo u prostorijama HAC-a ispitivali USKOK-ovi djelatnici odnosno istražitelji.
U spomenutom predmetu Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) nije temeljem članka219. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku povjerio provođenje dokaznih radnji u svezi primanja novca od strane odgovornih osoba u HAC-u za nezakonita zapošljavanja.
Radi pojašnjenja navodimo da prva rečenica članka 219. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku glasi: "Državni odvjetnik može nalogom povjeriti provođenje dokaznih radnji istražitelju." Druga rečenica u ovom stavku glasi: "U nalogu državni odvjetnik određuje istražitelja, s obzirom na predmet istraživanja i posebne propise, radnje koje se imaju provesti, a može dati i druge naloge kojih se istražitelj mora držati."

Kako USKOK nije dao nalog istražitelju ili istražiteljima u ovom predmetu to Ravnatelj USKOK-aili Glavni državni odvjetnik ne mogu biti odgovorni za moguće propuste u postupanju osoba u provođenju kriminalističkih istraživanja.

Povodom napisa u člancima koje je internetski portal objavljivao i pisma koje nam je upućeno odurednika, Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) je 20. kolovoza 2010. zatražio od Ravnateljstva policije Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske provjeru podataka objavljenih u tekstovima na portalu dnevno.hr, a u cilju da se utvrdi tko je pozivao i na koji način djelatnike na razgovor u prostorije HAC-a.
 
 
 
 
 

U člancima Dnevno.hr-a izneseni su točni i nedvosmisleni podaci, koji govore da su istražitelji, koji su ispitivali svjedoke pred osumnjičenim i u njegovim prostorijama – vršili čin pritiska na svjedoke i čin zastrašivanja.

Ovdje se može raditi o svemu drugome samo ne o propustu.

Jedne osumnjičenike hrvatske vlasti pritvaraju da ne bi mogli vršiti utjecaj na svjedoke. U drugome slučaju same vlasti vrše pritisak na svjedoke, a u korist osumnjičenoga.

Postoji li pravo na jednakopravnost u postupku?

Hoće li netko odgovarati za ovo do čega je došlo?