Otisak prsta smije uzeti samo policija
(Jutarnji list) Agencija za zaštitu osobnih podataka dobila je nedavno oko dva milijuna eura iz IPA projekta EU kako bi što prije svoje poslovanje uskladila s europskim agencijama<br>Piše: Jadranka Šević
ZAGREB - Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama tražio je u anketi od roditelja, članova školskog odbora, da se izjasne i o pripadnosti političkoj stranci, smatrajući da je to “javni podatak”. To je samo jedan od primjera kršenja ustavnih prava građana na zaštitu osobnih podataka na koji je reagirala i istoimena agencija.
Sličnih je primjera nebrojeno, od “krupnih” kao što su uzimanje podataka pri zapošljavanju o nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti kao i bračnom stanju do objave liste dužnika pričuve u stambenoj zgradi ili korištenje baza podataka u reklamne svrhe.
Sve to pokazuje da je Hrvatska još daleko od Europe po zaštiti osobnih podataka svojih građana. No, i kad dosegnemo njihove standarde, morat ćemo nastaviti s radom svaki dan jer zloupotrebe, kao i kriminal ne poznaju granice. Naglašeno je to prigodom jučerašnjeg obilježavanja Europskog dana zaštite potrošača koji su organizirali Društvo za zaštitu potrošača Potrošač i Agencija za zaštitu osobnih podataka.
Prema riječima Vilene Gašparović, zamjenice ravnatelja Agencije, građanin za davanje bilo kojeg osobnog podatka, uključujući tu i ime i prezime ili mail adresu,mora dati pisani pristanak, osim ako posebnim zakonima nije drugačije uređeno. Primjerice, normalna je identifikacija vozača kojeg zaustavi policija, ali nije dozvoljeno da banka kod izdavanja nove kartice traži od građanina i podatke o svim karticama koje koristi, zaposlenju i primanjima te potrošačkim navikama.
Ona je navela i primjer trgovačkih lanaca koji kod plaćanja na POS terminalu koriste karticu i za provlačenje kroz vlastiti kompjutorski sustav kako bi dobili podatke o korisnicima. Neupućenom građaninu ovo se može činiti kao normalan kontakt s blagajnom zbog iznosa računa. Veliki broj tvrtki svaki dan krši prava svojih zaposlenika. Tako su, primjerice, na naplatnim kućicama Hrvatskih autocesta jedno vrijeme bila osvanula imena i velike fotografije u boji zaposlenika s obrazloženjem da vozač iz auta mora vidjeti tko mu naplaćuje cestarinu.
Zanimljivo je da se i otisak prsta smatra osobnim podatkom koji ne smije uzimati nitko osim policije. Tvrtke pak koje ga koriste za evidenciju dolazaka i odlazaka svojih zaposlenika moraju za to imati pisanu suglasnost djelatnika. Slično je i s videokamerama koje tvrtke mogu koristiti samo za čuvanje objekta, ali ne i za špijuniranje, snimanje ili prisluškivanje svojih zaposlenika.
Podaci Udruge pokazuju da oko 60 posto građana uopće ne zna da Hrvatska ima poseban Zakon o zaštiti osobnih podataka.
Sličnih je primjera nebrojeno, od “krupnih” kao što su uzimanje podataka pri zapošljavanju o nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti kao i bračnom stanju do objave liste dužnika pričuve u stambenoj zgradi ili korištenje baza podataka u reklamne svrhe.
Sve to pokazuje da je Hrvatska još daleko od Europe po zaštiti osobnih podataka svojih građana. No, i kad dosegnemo njihove standarde, morat ćemo nastaviti s radom svaki dan jer zloupotrebe, kao i kriminal ne poznaju granice. Naglašeno je to prigodom jučerašnjeg obilježavanja Europskog dana zaštite potrošača koji su organizirali Društvo za zaštitu potrošača Potrošač i Agencija za zaštitu osobnih podataka.
Prema riječima Vilene Gašparović, zamjenice ravnatelja Agencije, građanin za davanje bilo kojeg osobnog podatka, uključujući tu i ime i prezime ili mail adresu,mora dati pisani pristanak, osim ako posebnim zakonima nije drugačije uređeno. Primjerice, normalna je identifikacija vozača kojeg zaustavi policija, ali nije dozvoljeno da banka kod izdavanja nove kartice traži od građanina i podatke o svim karticama koje koristi, zaposlenju i primanjima te potrošačkim navikama.
Ona je navela i primjer trgovačkih lanaca koji kod plaćanja na POS terminalu koriste karticu i za provlačenje kroz vlastiti kompjutorski sustav kako bi dobili podatke o korisnicima. Neupućenom građaninu ovo se može činiti kao normalan kontakt s blagajnom zbog iznosa računa. Veliki broj tvrtki svaki dan krši prava svojih zaposlenika. Tako su, primjerice, na naplatnim kućicama Hrvatskih autocesta jedno vrijeme bila osvanula imena i velike fotografije u boji zaposlenika s obrazloženjem da vozač iz auta mora vidjeti tko mu naplaćuje cestarinu.
Zanimljivo je da se i otisak prsta smatra osobnim podatkom koji ne smije uzimati nitko osim policije. Tvrtke pak koje ga koriste za evidenciju dolazaka i odlazaka svojih zaposlenika moraju za to imati pisanu suglasnost djelatnika. Slično je i s videokamerama koje tvrtke mogu koristiti samo za čuvanje objekta, ali ne i za špijuniranje, snimanje ili prisluškivanje svojih zaposlenika.
Podaci Udruge pokazuju da oko 60 posto građana uopće ne zna da Hrvatska ima poseban Zakon o zaštiti osobnih podataka.
|
Vlada mora uvesti porezni broj Vlada mora hitno, bez ikakvog odgađanja, konačno uvesti porezni broj. Hrvatska je to trebala napraviti još početkom 90-ih, a na taj način bi se prevenirale neke od velikih privatizacijskih afera i sramotno protuzakonito bogaćenje tajkuna jer se njime mogao pratiti i tijek novca. Danas je porezni broj pak jedini način da se konačno poštuje ukinuti JMBG koji se i dalje redovito traži protivno propisima. Naglasila je to Marija Duljković, sudski vještak za bankarske i financijske usluge i savjetnica društva Potrošač. Prema njenim riječima, usprkos svemu tome, “porezni broj namjerno ili nenamjerno nije uveden”, a njegovo se uvođenje odgađa već godinama. I HNB bi se, ističe, trebao uključiti u zaštitu potrošača. On bi mogao i morao jasno utvrditi unificirani minimum i maksimum podataka koje mogu tražiti banke od svojih korisnika. |
Izvor : 