Koja je najbolja definicija "stranačkog uhljebljivanja"? Evo jednog prijedloga. Manja stranka u vladajućoj koaliciji svoju potporu većem partneru uvjetuje time da se njezinog člana imenuje u upravu jednog velikog javnog poduzeća, inače poznatog po milijunskim pronevjerama državnog novca. Iako se to događa tek šest mjeseci prije izbora, a čovjek nema naročite reference za taj posao, resorni ministar pristaje pa, kao jedini član skupštine javnog poduzeća, bez javnog natječaja imenuje stranačkog čovjeka u upravu. Novi član uprave dobiva bogat ugovor, plaćen stan u Zagrebu, službeni automobil, karticu, plaćenu policu osiguranja, 30 dana godišnjeg odmora, plaćenu edukaciju i visoku plaću.

Štoviše, kako je u to vrijeme Vlada zbog štednje ograničila maksimalne plaće direktora u javnim tvrtkama, spomenuti dobiva ugovor s plaćom od 23 tisuće kuna, ali uz klauzulu da će se prvih šest mjeseci zbog Vladinog ograničenja isplaćivati plaća od 16 tisuća kuna. To je bitno, jer u slučaju otkaza spomenuti stručnjak ima pravo na otkazni rok od šest mjeseci i 12 punih plaća otpremnine. Onih od 23 tisuće kuna. Kako je izgledno da su njegovi strančki šefovi kad su ga postavili u upravu mogli naslutiti da će izgubiti izbore, za vjerovati je da su mogli naslutiti i što će se dogoditi s njihovim pulenom u HAC-u.

A dogodilo se sljedeće. HSS je izgubio izbore, a kao što se može očekivati, nova vlast je odlučila svoje ljude postaviti na čelo Hrvatskih autocesta. Nakon nepunih šest mjeseci u HAC-ovoj upravi, od čega je vjerojatno jedan puni mjesec proveo na plaćenom godišnjem odmoru, HSS-ovac Željko Tomljanović bit će smijenjen. Vjerojatno će i napustiti tvrtku, ali će pritom, zahvaljujući ugovoru koji su mu njegovi stranački kolege priuštili, imati pravo na ukupno 18 plaća, što otkaznog roka, što otpremnine.

Pojednostavljeno, tri plaće za svaku koju je zaradio u HAC-u - a u apsolutnom iznosu i znatno više jer će sad primati pune plaće, a ne one umanjene. Ipak, to nije sve. Moći će preuzeti i policu životnog osiguranja koju mu je tvrtka uplaćivala, ali i - eto najveće bizarnosti - policu osiguranja od štete koju je tvrtka uplatila da se osigura od eventualne štete koju bi počinio on sam.

Kako štete nije ni bilo - Tomljanović nije ni proveo dovoljno vremena u tvrtki da bi počinio neku štetu - pripasti će mu dodatnih 8 tisuća eura. Sindikati sada prijete kaznenom prijavom, a građanima ostaje zgodna priča koje će se prisjetiti svaki put kad će svojoj djeci morati objasniti zašto nije pametno umjesto na fakultet upisati se u neku političku stranku.
 
 
Izvor: Nacional br. 853, 2012-03-20
Autor: Hrvoje Šimičević
Photo: Zarko Basic/PIXSELL