Već ti podaci govore da nije bilo lako, a trebalo je otklanjati prepreke kao što su:

Ø Pokušaj svrstavanja naše djelatnosti u segment javnih službenika i namještenika;

Ø Prijedlog ukidanja plaćanja prijevoza na posao;

Ø Prijedlog ukidanja kuhinja po tehničkim jedinicama održavanja i dr.

Za ilustraciju najbolje služi činjenica da je trebalo potegnuti i do stalnoga predstavnika Međunarodnog monetarnog fonda u Republici Hrvatskoj, gosp. Vamvakidisa.

Glavni je sindikalni cilj ovih pregovora bio podizanje plaća za najslabije plaćene poslove u firmi i može se reći da je taj cilj uglavnom i ostvaren. Podignuti su koeficijenti za preko 1640 radnika Hrvatskih autocesta, i to prvi put nakon osnivanja prvih Hrvatskih cesta 1990. godine, u čijem su sklopu bile i tadašnje autoceste.

Postignuto je bitno povećanje popularnog dodatka za godišnji odmor, a „božićnica“ i „uskrsnica“ postale su obveza firme, koju treba svakako isplatiti.

U segmentu plaćanja putnih troškova za putovanje na posao i s posla postignuta je dobra cijena po prijeđenom kilometru od 0,70 kn, a limit za mjesečnu isplatu je na cifri od 1200,00 kn. Također se više ne bi smjelo dogoditi da dva radnika iz dva sektora, susjedi s mjestom stanovanja i mjestom rada, dobiju naknadu za putne troškove takvu da je jednome trostruko veća od naknade onoga drugoga.