Stjepko Boban i HAC u sukobu s državnom politikom

Novi predsjednik Uprave Hrvatskih autocesta Stjepko Boban zabranio je Službi za odnose s javnošću da odgovori na novinarski upit. Na vrh glave popeli su mu se kosturi koji jedan za drugim – već tjednima i mjesecima – ispadaju iz ormara ovog javnog poduzeća. Boban mora »zaustaviti Reuters«, jer novinski napisi o HAC-u ne tiču se samo njega i njegove karijere. Mnogi ih čitaju kao priloge za biografiju Božidara Kalmete, iako je resorni ministar već pojasnio da o malverzacijama ne zna ništa. U vrijeme dok su se događale on je obnašao dužnost predsjednika Skupštine poduzeća, ali bio je neinformiran. U jednakoj informacijskoj blokadi, ispostavit će se, nalazio se i njegov dugogodišnji suradnik – tad predsjednik Nadzornog odbora HAC-a Zdravko Livaković.

Predsjednik Uprave iznad Ustava

Nakon kratkotrajne bure koju je proizvela objava skandaloznih detalja iz poslovanja HAC-a – nakon Livakovićevog odlaska i pritvaranja predsjednika i člana Uprave – valjalo je učiniti sve da se lopta u HAC-u spusti na zemlju. Dolazak Stjepka Bobana na čelo tvrtke, međutim, nije u potpunosti izazvao željeni učinak. Bilo je iluzorno očekivati da će ga izazvati, jer problemi nagomilani u ovom javnom poduzeću preveliki su da bi ih se moglo sakriti. Svakih desetak, dvadeset dana mediji objavljuju nove neugodne priče iz razdoblja u kojem su kroz HAC protekle milijarde kuna. Predsjednik Uprave naposljetku je izgubio živce, pa primijenio neinteligentnu taktiku.

– Iz Uprave su nam naložili da vam poručimo da nećete dobiti odgovore na svoja pitanja, ljubazno je pojasnila djelatnica Službe za odnose s javnošću. Jednako ljubazno, pokušali smo joj objasniti da takvo komuniciranje jednog javnog poduzeća s medijima nije primjereno. Nije pomoglo. Mogli smo samo sebi u bradu konstatirati da iznad Ustava i zakona postoji – predsjednik Uprave.

Običaj zabrane pristupa informacijama nije, dakako, nov u Hrvata. Čelni ljudi Hrvatskih autocesta samo su posegnuli za starinom koja je u naftalin spremljena nakon prvog vala hrvatske pljačke tisućljeća. Drugi val koji nas je pogodio – a u posljedice ćemo se uputiti tek u nadolazećim godinama – također je prošao bez suvišnih pitanja. Želeći vjerovati riječima premijerke Kosor, koja tvrdi da više neće biti nedodirljivih te da će se društvo svim raspoloživim snagama boriti protiv korupcije, HAC-u smo postavili nekoliko pitanja o poslovanju. Zanimalo nas je da li je gradnja dionice Ravča – Ploče ugovorena na temelju idejnog rješenja, umjesto na temelju glavnog projekta. Riječ je o poslu vrijednom više od milijardu kuna, o cesti koja se gradi zajedničkim novcem, te smo smatrali da javnost ima pravo znati poštuju li se pri tom zakonski okviri i bolji običaji dobrog gospodarenja. Drugo pitanje odnosilo se na sankcije za zamjenika direktora Željka Krapljana. Ovom bivšem saborskom zastupniku HDZ-a unutarnja kontrola utvrdila je niz nepravilnosti u radu. Krapljanov lik i djelo zanimljivi su za razumijevanje odnosa u HAC-u, jer njega je nekadašnji predsjednik Uprave Mario Crnjak poimence naveo u pismu upućenom Livakovićevom Nadzornom odboru. Crnjak je tim pismom davao na znanje da je ministar Kalmeta preko Krapljana i Josipa Sapunara formirao parelelnu liniju zapovijedanja u poduzeću.

Što zna Boban?

Pitanje o Krapljanu pismeno smo ponovili dva puta, ali posve suprotno deklariranoj političkoj volji u HAC-u su se ponijeli kao da čuvaju vojne tajne. Dužni smo ovdje upozoriti da takvo ponašanje čelnih ljudi javnog poduzeća nipošto ne pridonosi borbi protiv korupcije i u potpunoj je suprotnosti s proklamiranom Vladinom politikom. Dok s jedne strane odbija dati odgovore na pitanja, s druge Boban i njegova Uprava nalažu svojim djelatnicima da pišu izvješće o provedenim mjerama iz antikorupcijskog programa, a koje će uskoro ići na ruke resornom ministru Kalmeti. Dobar dio tog programa sastoji se od naputaka o transparentnosti. Odlučne antikorupcijske istupe šefice Vlade u Hrvatskim autocestama očito nisu ozbiljno shvatili ili pak Stjepko Boban svjesno radi protiv Kosoričine politike? A možda šef Hrvatskih autocesta zna nešto što mi ne znamo; možda antikorupcijska politika važi samo kao prazna fraza? Vlada Jadranke Kosor morala bi svakom prilikom ukazati i dokazati da takva teza nema uporište u realnosti, pa tako i u ovom slučaju Hrvatskih autocesta.