Što veće investicije – to veća provizija??

Sve su češći napisi u Večernjem listu o raspadu HAC-a zbog tobožnje racionalizacije i lopovluka u naplati treba izdvojiti kćer tvrtku – naplatu i održavanje (linkovi):

http://www.vecernji.hr/vijesti/pocela-demontaza-ministar-bozidar-kalmeta-gubi-hac-clanak-105968

http://www.vecernji.hr/vijesti/zeli-li-hac-kredite-mora-se-rijesiti-blagajnika-naplatnim-kucicama-clanak-164880

http://www.vecernji.hr/vijesti/sanaderova-vucevica-najneisplativiji-izlaz-dalmatini-clanak-166522

Uvijek od istog autora (autorice), uvijek isti izvori iz HAC-a. Neću navoditi koliko je netočnih podataka izneseno jer to i nije smisao ovih naručenih članaka. U vrijeme Sanaderove vlade takvi novinari i raznorazni dušebrižnici su se takmičili tko će više hvaliti njegove vizionarske sposobnosti i borbu protiv korupcije (u prilogu pismo Stjepana Klarića iz 2007. g.). Nezavisni cestarski sindikat je jedini u to vrijeme otvoreno o tom govorio i pisao (u prilogu: Božićnica i povišica ili Vučevica??? iz 2005. g.). Postavlja se pitanje gdje zbilja curi novac u HAC-u, u što su potrošeni dosadašnji krediti, zašto je bio tako skup kilometar autoceste koju gradi HAC i zašto je i danas višestruko skuplji nego npr. kad gradi Bina Istra? Zašto novi krediti? Zašto su korumpiranim strukturama skupi samo radnici?

Pozornost s pljačke stoljeća želi se skrenuti hajkom na blagajnike kojima Uprava bez imalo razmišljanja dijeli otkazi i za najmanje iznose. Napomenut ću samo neke već svima poznate afere za koje nije bilo prave odgovornosti:

· Slučaj Pocrnić; primao plaću, troškove za prijevoz i koristio službeno vozilo tri i pol godine i otišao tiho iz HAC-a nepodmirena duga. U zataškavanju sudjelovale sve mjerodavne službe iz HAC-a kao i državne institucije zadužene za njegovo rješavanje.

· Farbanje tunela; optužnica za ukradenih 22 milijuna kuna, spektakularno hapšenje i pritvor, a zatim šutnja i čekanje da vrijeme zaborava učini svoje. Sporne anexe na opremanju tunela koji su prelazili zakonom dozvoljenih 25% kao ni opravdanost svih ostalih anexa neću ni spominjati.

· Signalni stupići; školski primjer krađe kroz javnu nabavu dvijestotinjak stavki gdje jedan stupić košta 585,00 kuna a isti takav sa ubrnuto okrenutim katadiopterima 30,00 kuna. HAC naravno uzima samo skupe a iduće godine obrnuto. Prijava stoji u DORH-u od siječnja 2010. g. i ništa se ne dešava. Junacima ove pljačke ostavljena je mogućnost utjecaja na svjedoke i uništavanja dokaznih materijala.

· Korupcija pri zapošljavanju; cijeli niz prijava prevarenih ljudi koji su dali novac i nisu dobili ni posao niti im se vraća novac, čak i uplatnica DORH-u nije nikakav dokaz. Osumnjičenima je ostavljena mogućnost „rješavanja“ slučajeva i pritisaka na svjedoke. Mnogi su dobivali telefonske pozive ili su bili posjećivani sa zahtjevom da šute i „sve će biti riješeno“. Zapošljavali su za novac preko svake mjere tako da je istina da na pojedinim lokacijama ima previše ljudi, međutim zaposlili su ih oni koji danas naručuju ove članke. Od tih radnika više nemaju što dobiti pa su im teret. Sve upućuje na to da je primanje mita za zapošljavanje dobro organizirano i vodi do najodgovornijih ljudi u HAC-u s jakom političkom zaštitom.

· Zlouporabe Željka Krapljana; konačnim izvješćem Unutarnje kontrole HAC-a utvrđen je cijeli niz zlouporaba kojima je Krapljan oštetio HAC, međutim niti mu je HAC izrekao bilo kakvu stegovnu mjeru niti je DORH išta do sada napravio.

· Burobrani; prilikom izrade burobrana kamen krečnjak koji se na tržištu plaća pedesetak kuna HAC je plaćao i preko 600,00 kuna po kubnom metru. Malo se razvlačilo po medijima i ništa više od toga.

· Fimi medija; milijunski iznosi su potrošeni za medijske predizborne spektakle otvaranja i potpisivanja ugovora dionica za koje smo svi znali da nemamo sredstava, kao i za reklamiranje HAC-ovih proizvoda, i sve to uglavnom izravnom pogodbom. Kad su vidjeli da u ovim poslovima ne mogu optužiti Sanadera a da ne zakače i neke ministre i njihove ljude, o svemu se danas šuti.

· Protuzakonito potpisivanje ugovora sa izvođačima za poslove za koje HAC nije osigurao sredstva; u predizbornoj pompi pred kamerama i novinarima potpisani su ugovori u iznosu od 6.978.525.692,10 kuna. Izvođači su najavili tužbe za izgubljenu dobit od preko 300 milijuna kuna, ali kad je napravljena prijava DORH-u da je sve unaprijed dogovoreno s Vladom jer su i jedni i drugi znali da nemamo novaca, o tome više ne govore.

· Arheološka istraživanja; od dolaska Sanadera na vlast iznosi za arheološka istraživanja su počeli vrtoglavo rasti, pa je za njegova mandata za arheološka istraživanja otišlo preko 400 milijuna kuna, a samo za prošlu godinun sklopljeno je ugovora u vrijednosti preko 150 milijuna kuna. Velika hajka nakon Sanaderovog udara, ali i o tome se više ne priča jer je odgovoran i ministar a njega se ne smije dirati. Zanima me koliko Bina Istra troši za arheološka istraživanja znajući povijest Istre.

· Prodaja trafo stanica HEP-u; da bi se osigurala sredstva za gradnju „Kalmetine“ HEP je HAC-u platio 300 milijuna kuna, a onda je HAC u lipu jednak iznos uplatio Hrvatskim cestama za dovršetak ceste Gaženica – Zadar II i još nekih spojnih cesta. Obzirom da ni taj posao nisu samoinicijativno „odradile“ uprave ova tri poduzeća jer nemaju nikakav interes za to, hajka koja je podignuta prošle jeseni se utišala i nitko je više niti ne spominje.

· Anex od 529 milijuna kuna za dionicu Ravča – Ploče; nakon sklapanja ugovora o gradnji navedene dionice 2005. g. u vrijednosti 2,1 milijardi kuna prist

· Sufinanciranje Hrvatskih cesta; Hac je u do sada za sufinanciranje Hrvatskih cesta potrošio preko milijardu kuna, a sve to ide u zbirni dug HAC-a kojeg danas moramo vraćati dižući nove kredite.

· Sufinanciranje lokalnih zajednica; HAC je sufinancirao lokalne zajednice u raznoraznim projektima; od elektrifikacije, odvodnje oborinskih voda, izgradnje lokalnih cesta i sl.

· Pasivna dežurstva, otpremnine, službena vozila, zlatni padobrani i sl.; zlouporabom navedenog mnogi su

· Uhljebljivanje saborskih zastupnika, vojnih i policijskih umirovljenika; U HAC-u su otvorena mnoga izmišljena radna mjesta s visokim plaćama i povlasticama za bivše saborske zastupnike ili vojne ili policijske umirovljenike, pa neki danas primaju i visoku plaću i dio mirovine, a da o ostalim pogodnostima i ne govorimo. Oni imaju sva prava dok se radnicima reže gdje god se stigne. I nema kraja nabrajanju kuda je sve odlazio novac iz HAC-a. Da li su u ovakvoj situaciji HAC-u neophodni helikopteri, oleandri u centralnom pojasu, prekomjerna košnja trave, betoniranje centralnog pojasa??? Samo nek se troši i neka se potpisuju ugovori.

Iz ovoga je vidljivo da se i kralo i sufinanciralo na sve strane. Treba li sve to plaćati i vraćati HAC?

Tko je kriv za sve ovo? Zdravko Livaković koji je sklonjen da presječe put do pravog krivca, u članku iste autorice je rekao da je to „lupeški sindikalac“ (link):

http://www.vecernji.hr/vijesti/livakovic-glavna-je-zvijezda-lupeski-sindikalac-koji-ne-dolazi-posao-clanak-45365

Livaković je bio u pravu, tako su lijepo nesmetano krali. A radi se o dobro organiziranoj korupcijskoj hobotnici koja je dugo planirana i stvarana. Oni koji nisu htjeli biti dio tog plana smjenjivani su uz izmišljanje nepostojećih afera, blaćenja i trošenje znatnih sredstava HAC-a. Tako je svoju ulogu odigralo i Predsjedništvo Udruge branitelja i poštovatelja domovinskog rata, žuti sindikat napadajući nas po nalogu izmišljotinama i lažima da bi nas diskreditirali.

Ima li itko u ovoj državi tko čuje vapaj radnika HAC-a: Ne dajte više kredite ovima koji su nas doveli u situaciju da se sve dublje zakopavamo u živo blato! Zaustavite sve investicije koje nisu neophodne u ovom trenutku!

Kome trebaju i od koga dolaze ove priče?

Puno puta ispričana priča, uvijek dolazi od istog kruga ljudi unutar HAC-a koji bi htjeli dobru firmu uništiti, rascjepkati je na djelove pa u slijedećem koraku privatizirati, odnosno postati njeni vlasnici. Tako bi oni postali apsolutni vladari za sva vremena, oslobođeni od političkog utjecaja onih koji su ih postavili na ta mjesta ili nekih novih ukoliko dođe do promjene vlasti. Sve je to pod izgovorom da se tako spašava HAC iz situacije u koju su ga zapravo oni doveli. Kad je nama predloženo da se uključimo u osnivanje „kćeri tvrtke“ koju ako dođe do privatizaije mogu kupiti radnici, rekli smo da može ali pod uvjetima:

1. da se tvrtka registrira kao d.o.o.,
2. da većinu u Nadzornom odboru daju radnicima,
3. da se jednog člana uprave biraju radnici i da se bez njegovog potpisa ne može realizirati ni jedna odluka.

Poslije tih naših uvjeta izgubili su volju za takvom kćeri tvrtkom i o njoj više nije bilo razgovora.

Paralelno s ovom idejom vuče se i priča o osnivanju agencije za izgradnju infrastrukturnih objekata. Ona bi trebala biti investitor svih velikih državnih infrastrukturnih objekata; cesta, željezničkih pruga, kanala i sl. Kad su vidjeli da ja tako nešto slabo izgledno, trebalo bi onda barem uzeti ono što se da, a to su održavanje i naplata. Pošto naši uvjeti nisu zanimljivi onima koji nemaju poštene namjere, priča se preselila u naručene članke.

Kome na kraju trebaju takve uznemiravajuće i „neutemeljene“ priče? Očito interesnoj skupina koja sanja da se još uvijek po principu „kutlizacije“ može doći u posjed državne firme.

HAC nije komercijalni nego razvojni projekt Republike Hrvatske

Obzirom da HAC nije komercijalni nego razvojni projekt Republike Hrvatske, kad se o HAC-u govori treba ga promatrati kao cjelinu a ne pojedine segmente koji se ne mogu izdvajati i samostalno funkcionirati. Dakle osnovna mu je funkcija razvoj i povezivanje što većeg broja naseljenih mjesta međusobno i sa ostalim svijetom. Tu se prvenstveno misli na razvoj turizma, poljoprivrede, industrije, tranzita, trgovine i ostalih uslužnih djelatnosti, povezivanje kontinentalne Hrvatske sa morem, približavanje nerazvijenih krajeva većim centrima i sl. Od autocesta posebno su profitirali Lika i Dalmacija i nezamislivo je gdje bi danas bili da nema autoceste A1. Svima nam je poznato da A1 od Bosiljeva do krajnjeg juga nije isplativa sama za sebe, ali to joj i nije svrha. Svako izdvajanje profitabilnih pravaca ili dionica narušilo bi financijsku održivost neprofitabilnih jer oni nikom nisu zanimljivi iz komercijalnih razloga.

Naplatne postaje nisu trgovački centri koje treba zatvarati zbog malog prometa. One su rađene da bi autocesta bila dostupna i manjim i nerazvijenim mjestima. Radnici koji rade u HAC-u imaju sklopljen valjan i zakonit Ugovor o radi i Nezavisni cestarski sindikat će se svim raspoloživim sredstvima boriti da ti radnici ostanu raditi u HAC-u. HAC ima još puno neiskorištenih potencijala za proširivanje djelatnosti gdje bi uz manje prekvalifikacije svi zaposleni našli mogućnost nastavka rada i ako dođe do postupnog smanjenja broja radnika na pojedinim naplatnim postajama.

Zašto novi krediti? - da se opet mogu bojati tuneli??

Za izgrađene dionice HAC je davno podigao kredite. Treba se zapitati: Zašto novi krediti? Da se opet mogu bojati tuneli??? Vidi se da ove priče nisu baš previše pametno osmišljeni probni baloni puni nelogičnosti. Svrha im je dobiti podršku javnosti za još jednu u nizu prevara kojima je izložen naš narod.

Novi krediti dižu se za izgradnju novih dionica ili vraćanje starih kredita. Obzirom na strukturu dosadašnjih troškova HAC-a svima je jasno da ovaj dug niti može niti treba snositi sam HAC, nego da Država mora učiniti sve da vrati barem dio novaca izvučen kroz povlastice i pljačku, a isto tako obzirom na svrhu projekta HAC sudjelovati u pokrivanju dijela troška koji joj pripadaju.

S poštovanjem,