Uz javnu ponudu dionica HAC-a u planu i ESOP
(Poslovni dnevnik)<br>Važe se i opcija dvojnog burzovnog listanja, u Zagrebu i Londonu, s tim da mirovinski fondovi prema tome imaju rezerve.<br><br>Nakon što je zbog referendumske inicijative Vlada morala ustuknuti i odustati od koncesijskog modela za autoceste, šef Nezavisnog cestarskog sindikata Mijat Stanić isto joj predskazuje i za plan B.
| 75 posto veći je dug HAC-a i ARZ-a od vrijednosti |
Za što će se u Vladi odlučiti, pokazat će skoro otvaranje postupka odabira aranžera za IPO. Žele li se u tu priču uvući i međunarodni portfeljni investitori poput Templetona ili Fidelityja, a prema nekima, to bi bilo poželjno jer bi takvi igrači bili čvršći jamac efikasnijeg poslovanja i budućih prinosa, to implicira i međunarodnu ekipu savjetnika. Oko tog pitanja zasad ipak nema suglasja, a zadrški prema takvu konceptu imaju i mirovinski fondovi. Dok neki tvrde kako oni nisu i jedini domaći institucionalci "gladni takvih dionica", drugi drže da bi tu imovinu bolje bilo usmjeriti na druge segmente gospodarstva. Prilično se razlikuju i procjene oko ulagačkog potencijala građana.
U nadležnom ministarstvu procjenjuju da bi se uz dobru marketinšku kampanju moglo privući do 250 milijuna eura ili blizu dvije milijarde kuna, što odgovara i prvotnim predviđanjima da bi građani mogli apsorbirati petinu IPO-a. Dio velikih burzovnih igrača vjeruje da bi interes građana mogao biti i osjetno veći, ali pitanje je koliko su danas relevantni razmjeri potražnje građana u npr. pretkriznom IPO-u Hrvatskog telekoma. Zagovornici IPO-a općenito kao prednost tog modela u odnosu na koncesiju ističu činjenicu da investitori u tom modelu imaju manje zahtjeve u pogledu prinosa u odnosu na tzv. venture capital koji obično traži 11-12 posto povrata. Istodobno, cijena u IPO-u ne uključuje premiju na kontrolu društva. Kako bilo, u Vladi računaju da će uz zadržavanje 49 posto dionica za ostatak utržiti oko 1,2 milijarde eura.