Zadarski Superman doktorirao političku neodgovornost

Hrvatska nikad nije imala ministra kakav je Božidar Kalmeta. Ni Željko Kerum ne bi mogao konkurirati iskusnijem zadarskom kolegi u nizanju bizarnih, kontradiktornih i pomalo tragikomičnih izjava iz kojih najčešće isijava neviđena ležernost u toleranciji afera, optužbi za kriminal i relativizacije svake, a posebno političke odgovornosti, pogotovo kad je riječ o njemu samom. Nikad se nitko prije Kalmete nije tako ustrajno, žilavo i uspješno branio toliko apsurdnim argumentima, pa ispada da najveća ministrova snaga leži u njegovom neznanju, neinformiranosti i nesposobnosti da kontrolira doista glomazan aparat državnih tvrtki u svom resoru. Samo u aferama u cestogradnji impresivan je broj »slučajeva« o kojima ministar ništa nije znao, od farbanja tunela Skladgradnje, preko raskošno skupih arheoloških istraživanja, pa sve od debelo preplaćenih bukobrana na riječkoj obilaznici. Kad je riječ o sektoru željeznica stanje je još i gore i poraznije za Kalmetu, jer ga iz mjeseca u mjesec sustižu nesreće na prugama i sve veći broj poginulih i ozlijeđenih na dotrajaloj i zapuštenoj željezničkoj mreži po kojoj voze stare i islužene lokomotive i vagoni. Ministar sa šest godina dugim stažom u modernizaciji i sigurnosti željezničkog prometa nije napravio baš ništa vrijednog spomena, ali unatoč tome bez ijednog argumenta voli govoriti sasvim suprotno.

Trebalo me pohvaliti

– Da se realno žele prikazati stvari, mene bi trebalo pohvaliti zbog stanja u HŽ-u, a ne reći da sam kriv. Jer sam raščistio probleme, zajedno s novom upravom, i tamo je sada situacija puno bolja nego što je bila. Da, trebalo me pohvaliti.

Ovaj citat nije izvađen iz nekog prigodnog govora na dodjeli odlikovanja, već je to tek djelić intervjua Božidara Kalmete objavljenog u prosincu prošle godine. Izjavu treba smjestiti i u pravi vremenski kontekst, jer se dogodila nakon što je šest ljudi poginulo u vlaku smrti u Rudinama i svega 20-ak dana prije nego što će 52 putnika biti ozlijeđena zbog otkazivanja kočnica vlaka na zagrebačkom putničkom kolodvoru. Kao da to nije dovoljno, Kalmeta je prošlog ponedjeljka demantirao sam sebe govoreći na sastanku GSV-a, gdje je između ostalog ponovio da se željeznica ubuduće mora okrenuti financiranju projekata iz pretpristupnih i pristupnih fondova Europske unije. Zatim je i nehotice objasnio zašto u Hrvatskoj izlijeću vlakovi i pogibaju putnici izjavom koja je sasvim nezasluženo prošla gotovo nezapaženo u većini hrvatskih medija.

– Nemamo projekata. To je problem – kaže ministar dodajući mrvu optimizma tvrdnjom da se HŽ Infrastruktura »ekipira« s ciljem pripreme kvalitetnih projekata. Čak je i priznao da trenutačno na raspolaganju ima i više EU-sredstava od onoga što je Hrvatska spremna projektima izvući. Nevjerojatno je da se Kalmeta pritom uopće ne uznemirava niti strahuje od negativne reakcije javnosti. Možda i dobro procjenjuje, jer nitko ne primjećuje da je ministar prometa javno priznao da u svojih šest godina mandata nije uspio oformiti ekipu za izradu projekata, čak nije osigurao ni novce za projektiranje, iako je u isto vrijeme milijarde kuna neracionalno trošio šireći autoceste i potpuno zapostavljajući željeznicu.

Željeznicu guta mrak

Kalmeta se previše ne uzbuđuje što zbog njegovog nemara ili nemoći još godinama neće biti gradnje nizinske pruge Rijeka – Zagreb – Botovo, što će kasniti modernizacija i gradnja na bilo kojem pravcu u državi, niti će se moći nabavljati noviji, brži i prije svega sigurniji vlakovi. Posljednji novoizgrađeni željeznički objekt u Hrvatskoj, a riječ je o ranžirnom kolodvoru Zagreb, dovršen je 1978. godine. Od 2000. do danas izgrađeno je svega 12 kilometara nove pruge na dionici između Perušića i Gračaca. U istom razdoblju HŽ nije nabavio niti jednu novu lokomotivu i to dovoljno govori o rezultatima Kalmetinog rada u željezničkom sektoru. Vlada je na sjednici u srijedu odobrila Ministarstvu prometa 5 milijuna kuna troškova iz proračuna 2011. godine radi izrade Programa održivosti i konkurentnosti željezničkog sektora. Tom odlukom samo se potvrdilo kašnjenje, jer je taj Program odavno trebao biti gotov.

Da Kalmeta sasvim dobro razumije ozbiljnost situacije u HŽ-u pokazuje njegova javna namjera ekipiranja ljudi koji bi radili na željezničkim projektima. No ministar nije rekao da iza te namjere stoji odluka Vlade da tvrtka HŽ Infrastruktura ove godine može zaposliti 28 ljudi u poslovima projektiranja. Nije rekao ni to da kvalitetnih stručnjaka nema na bacanje, kao i da će dobar kadar biti teško na brzinu okupiti. Zaboravio je objasniti da je ta ekipa trebala biti okupljena prije otprilike pet godina kada je počeo proces kandidiranja pruga prema fondovima EU. Nema veze, iako prekasno, ministar će sutra imati kakav-takav argument da je ipak nešto učinio. I onda kad negdje, na nekoj pruzi, neki vlak ponovo sklizne iz tračnica, Kalmeta će po tko zna koji put objasniti kako on ne može znati što je radio strojovođa, a što serviseri lokomotiva. I sigurno će mu biti žao ljudi koji će izginuti. Možda će i razmisliti o ostavci, ali je ipak neće dati. Bože moj, pa ne vozi ministar lokomotive, a nije ni Superman niti ima pet doktorata. Ne može sve znati, zato postoje uprave i nadzorni odbori, gdje sjede ljudi koje je on imenovao. Ljudi koji ga, valja pretpostaviti, prije ili poslije razočaraju, kao što se dogodilo s Davorinom Kobakom i ostalima u HŽ-u ili s Juricom Prskalom i ostalima u HAC-u. Njima usprkos, Kalmeta ne bi trebao biti previše skroman. Što god bilo, uvijek će barem u Zadru biti dočekan kao supermen, koji je, kao nitko prije njega, doktorirao političku neodgovornost.